CHAPTER V.
Halemano Returns to Oahu, Thence to Kauai.—Kamalalawalu Follows Him.—She Leaves and Settles on Oahu.—Huaa and the King of Hilo Send an Army to Secure Her.—After a Slaughter of Oahu Forces She Is Taken to Hawaii.
After this, Halemano lived with Kikekaala as husband and wife. She held him very closely by day and by night, and followed him wherever he went, therefore he became weary and greatly vexed at her for keeping him shut up in the house continuously. Because of this Halemano one day said to Kikekaala: “Say, I hear that aku has become plentiful at the Makaiula fishing grounds in Kaelehuluhulu. You must therefore allow me to go and catch us some.” Kikekaala said: “We must go together.” Halemano said: “It will only delay me. You must stay home. I will go alone and shall return in no time.” The wife at last consented and Halemano set out.
On this trip Halemano set out from Puaawela in Kohala; but instead of going fishing, he set out for Mokulau in Maui, [298] where he landed. Kamalalawalu, on the other hand, set out soon after Halemano from Kohala, and landed at Hamoa, in Hana, Maui, and from that place continued on her way along the Koolau side of Maui. Halemano continued his journey along the west side of Maui, next landing at Lahaina.
In this journey made by the two, many people followed them from place to place, because they admired their comeliness. Kamalalawalu followed Halemano [299] because she found that she loved him and wished to be taken back. In this journey, Halemano next stopped at Hawe and Kekaa, Kaanapali, and from this place he set out for Mokuhooneki on Molokai, then landing at Waikolu, on the Kalaupapa side, where he stayed for some time. When Kamalalawalu set out from Hana she landed at Kapua in Kaanapali, then boarded a canoe and landed at Kaluaaha, West Molokai, and from that place continued on to Kaluakoi and Kaunakakai.
From Waikolu Halemano next touched at Kailua, Oahu; and from this place continued on to Kualoa at the Kaoio point; then on to Hauula; then to Malaekahana; then Laiewai; then Waialua; and then to the Kaena point at Waianae where he stayed. Kamalalawalu, on the other hand, after leaving Molokai, landed at Waikiki; then from this place she next landed at Ewa; then at Pokai; and from this place she continued on to Kauai, landing at Wailua where she stayed.
Halemano in the meantime also set out and he too landed at Wailua, where he met Kamalalawalu and had a friendly talk, but their living together was not harmonious as before. Kamalalawalu therefore returned with a sad heart. [300] She then took a canoe and set out from Kauai and landed at Kaena Point; from this place she continued on her way to Waialua. From there she journeyed to Kahuku; then to Hauula; and then to Kualoa, where she met Waiahole, a chief of that place who was a single man. He took Kamalalawalu as his wife and they resided there together.
After they had been living together in this manner for some time, a certain canoe set out from Oahu for Puna, touching at Kaimu, Kalapana. By this canoe word was carried to Kamiloholuiwaiakea that Kamalalawalu was living in Oahu. As soon as he received this information he immediately set out and informed Huaa the king of Puna of the fact; and from there word was carried to Kulukulua the king of Hilo. After the two came together to discuss the matter, they said: “Yes, we have given her our properties with the idea of getting her to be our wife, but we did not succeed. Let us therefore go and make war on those with whom she is now living.”
As soon as they decided upon doing this they began to prepare about eight thousand canoes, [301] and also got together a very large body of men who were armed with all kinds of weapons, both large and small. Because of this vast undertaking, the kings and their men spent over fifty days in the preparation for the expedition. As soon as everything was ready they set out, coming along the Koolau side (east) of Maui and touched at Kekaa in Kaanapali, where they landed and stayed over night. The next day they again set out, coming past Halawa and Waikolu and touching at Kalaupapa, Molokai, where they landed to spend the night.
On the next day Huaa, the king of Puna, said to Kulukulua: “Let us consult the priests, the astrologers and diviners as to our proper course and also as to the outcome of this expedition.” When the priests, astrologers and diviners came in the presence of the two kings, they were asked: “Let us hear what you have to say as to our future course?” The astrologer from Kalapana then spoke out: “Let us again spend this day and night in this place and tomorrow we may continue on our journey.” The two kings consented to this and another night was spent at the place. On the next day the astrologer said: “If after we set out a thick fog comes from the east, we will win the day; but if hot, warm weather is encountered all the way until we land, Oahu will be victorious. The second sign is this: if we encounter a heavy rain and the rainbow is seen and these things keep up until we reach land, we will rout Oahu.”
At the end of the astrologer’s predictions, the canoes once more set sail and landed at Makapuu, where the armies were placed in line of battle. In coming across the channel they encountered a thick fog and rain, the signs of victory predicted by the astrologer. After the armies were placed in line they advanced overland, going by way of Kaneohe. At Kaneohe proper they met the enemy and the fighting began. Early in the battle Oahu was routed and a great slaughter took place at Waiahole. After the battle Kamalalawalu was found, still alive, and she was taken by the kings of Hawaii, Huaa and Kulukulua, to Hawaii.
KAAO NO HALEMANO.
MOKUNA I.
Make o Halemano Mamuli o ka Aikahaula.—Hoola Hou ia e Kona Kaikuahine e Laenihi.—Makaikai Oia ia Puna no ka Huli ana i ko Halemano Lua.—Halawai me ia, a Hoike e Pili ana i Kana Huakai.—Me na Mea Hoomanao, Huli Hoi Oia.—Pau ka A’o ia ana o Halemano, Hele Oia e Kii ia Kamalalawalu.—Lawe Malu Iaia a Hoi i Oahu.—Hookupu no ko Kamalalawalu Hanohano.
O Wahiawa ka makuakane, o Kukaniloko ka makuahine, o Kaukaalii ka makuahine o Kukaniloko, o Halemano e pili la me Lihue ka aina, i Waianae. Ma ka noho ana o Wahiawa me kana wahine o Kukaniloko, ua hanau ka laua mau keiki eono, eha kane, elua wahine. Eia na inoa o na keiki a laua: Maeaea ka mua, he kane ia; Kaiaka kona muli iho; Anahulu kona hope iho; Halemano ka pokii loa o lakou; Pulee he wahine ia; Laenihi he wahine akua ia.
O Laenihi ka mua, a o Halemano ka hope, oia ka mea nona keia kaao. I Kaaukahi i hanai ia ai o Halemano a nui, he kanaka maikai o Halemano ma kona kino, aohe puu, aohe kee, pali ke kua, mahina ke alo.
Ia Halemano e noho ana me kona kupunawahine me Kaukaalii, ma Kaau i Waianae, ua loaa ia Halemano ka moe uhane ma ia noho ana no Kamalalawalu. Oia ke kaikamahine a Hanakaulua me Haehae, no Kapoho i Puna, Hawaii. He mau alii na makua, no ia aina, a na laua o Kamalalawalu. He wahine maikai loa ia ke nana aku, a he wahine i oi mamua o ko Puna a me ko Hilo, he puupaa, a he kapu loa, aohe kanaka ike ia ia, aohe hoa noho, he kaikunane wale no kona hoa noho, o Kumukahi ka inoa; he mau ilio elua lau, ko laua mau hoa noho.
Ia wa e noho ana o Huaa he ’lii no Puna, a o Kulukulua no Hilo, o laua a elua, e hookuli ana ia Kamalalawalu, i ka waiwai o Puna a me Hilo, me ko laua manao, na laua e wahi ke kapu o Kamalalawalu.
Ma ka moe mua a Halemano ma ka po akahi ua halawai uhane laua me Kamalalawalu ma Kaau, pela ko laua launa pinepine ana, a aloha o Halemano ia Kamalalawalu. No ke aloha o Halemano, ua waiho oia i ka ai a me ka ia, a ua pau kona manao i na mea e ae, o Kamalalawalu wale no kona manao nui i na la a pau loa; no keia manao pono ole ia ia, ua nawaliwali kona kino a make iho la.
No Laenihi, oia ko Halemano mua ponoi, ua hele oia ma na wahi a pau o keia mau mokupuni a pau, e imi i wahine na Halemano, kona kaikunane. Ua hele no hoi oia a kokoke i Puna, lohe e oia i ka make o Halemano, hoi e ia i Kaau, ma Waianae, i Oahu nei; nolaila, loaa ole o Kamalalawalu ia ia. A hiki o Laenihi i Kaau, ma Waianae ma Oahu nei, he mana ko Laenihi e hoola i na mea make, nolaila, ola hou o Halemano.
A ola o Halemano, ninau aku o Laenihi: “Heaha ke kumu o kou make ana?” I mai o Halemano: “He wahine. Eia ke ano ke hiki mai, he wahine maikai loa o na maka a me ke kino, he lauoho kalole eleele, he wahine kiekie hanohano, kohu alii, ke nana aku.” Ninau hou aku o Laenihi: “A pehea kona kahiko o waho?” “He aala ke kapa e like me ke pele o Kauai a me ka mahuna, a he pa-u nahenahe ulaula ma hope, he lei hala, me ka lehua ko ke poo, a me ko ka ai.” I aku o Laenihi: “No Puna a me Hilo ka lehua, no Puna ka ouholowai o Laa, nolaila no ka pukohukohu, no Puna ko wahine, aole no ke komohana a ka la. Ina o ka wahine i lohe wale ai i Puna, o Kamalalawalu, he wahine maikai io no,” pela aku o Laenihi ia Halemano.
Ninau aku o Laenihi ia Halemano: “Ahea hiki ko wahine?” I mai o Halemano: “Aia a moe iho wau, o ka manawa ia e hui ai maua; e hoolohe no auanei oukou i ke kamailio a maua, ke moe ae au.” “Ae,” wahi a Laenihi. “I moe olua auanei me ko wahine, e ninau aku oe i ko wahine, i kona aina a me kona inoa.”
A lohe o Halemano i na olelo a kona kaikuahine a Laenihi, mahope o laila, moe iho la laua me Kamalalawalu. Ma keia moe ana, ninau aku o Halemano ia Kamalalawalu: “Owai kou aina hanau, a owai kou inoa?” “O Kapoho i Puna, Hawaii, ko’u aina hanau, aia ma ka hikina a ka la ko’u aina, aole ma ke komohana; o ko’u inoa, o Kamalalawalu.” Mahope o laila, ala ae la o Halemano a olelo aku ia Laenihi, a lohe o Laenihi, olelo aku la ia ia Halemano: “E ai oe i ka ai, e kii au i ko wahine i Hawaii.” Ae mai o Halemano.
Mamua ae o ka holo ana o Laenihi i Hawaii, e kii ia Kamalalawalu, olelo aku ia i na ouli o kona hele ana, a hope e hooiaio aku ai i kona kii ana. Malaila ka loaa a me ka ole o Kamalalawalu. Eia na ouli a Laenihi i olelo aku ai: “I ua ka ua, aia au i Molokai; olapa ka uwila, aia au i Maui; kui ka hekili, aia au i Kohala; nei ke olai, aia au i Hamakua; kahe ka wai ula, aia au i Puna. Alaila, loaa ko wahine ia’u, nolaila e noonoo oukou i keia mau mea a’u e olelo nei, o poina auanei.” A pau ka olelo ana a Laenihi, hele mai la ia ma ke kino ia, o ia kela ia o laenihi a hiki i keia la.
Holo mai la o Laenihi i ke ahiahi, a hiki i Haleolono ma Palaau i Molokai, ua ka ua. Kahaha o hope no ka hikiwawe loa. Malaila aku a Hanakaieie, ma Kahikinui i Honuaula, ma Maui, olapa ka uwila. Kahaha hou o hope no ka emo ole loa. Mai Maui aku a Umiwai, ma Kohala i Hawaii, kui ka hekili; malaila aku a Pololikamanu, ma waho o Mahiki i Hamakua, nei ke olai. Malaila aku a hala o Hilo, a komo i loko o Panaewa, a hiki i Kukulu ma waho o Puna, kahe ka wai ula. Alaila, noonoo o hope nei, ua loaa o Kamalalawalu.
Ma keia hiki ana o Laenihi i Kapoho ma Puna i Hawaii, noonoo iho la ia i ka mea e ike ai ia Kamalalawalu, i loko o kona kapu e paa ana, a loaa iho la. Eia ke ano: Hoala mai la oia i ka makani, makai o Puna, he unuloa ka inoa o ia makani, a ala mai la ke kai mai kona lana malie ana, a hai a nalu iho la ma waho o Kaimu. Oia kahi hee nalu mau i na wa a pau loa. I ke kakahiaka nui, hai mai la ka nalu mua, ala ae la na kanaka, a nana aku la me ka uwa nui loa, ma keia uwa ana, lohe aku la o Kumukahi, ke kaikunane o Kamalalawalu, hele mai la ia e nana i ka hai o ka nalu, a ike hoi aku la olelo ia Kamalalawalu. A lohe o Kamalalawalu, ala ae la ia a hele.
Olelo hoakaka no Kumukahi; ke kaikunane o Kamalalawalu. He punahele o Kumukahi i kona kaikuahine, aohe ana olelo hookahi e hoole ia, e hiki i kona kaikuahine ke ae i na mea a pau a kona kaikunane e olelo ai, aole e hoole, mai ka mea nui a ka mea liilii.
Hele aku la o Kamalalawalu e heenalu ma Kaimu; ia ia i hiki aku ai ma ka ae one, nana aku la ia i ka nalu i ka hai mai. Ku ka nalu mua, he kakala ka nalu mua, a hai ia, he pakaiea ka nalu alua, a hala ia, he opuu ka nalu akolu, a hala na nalu ekolu, au aku la o Kamalalawalu, e heenalu. A hiki i kahi o ka nalu e hai ana, hee mai la ia, ekolu nalu i hala ma kana hee ana, pio loa iho la ka nalu, aohe nalu o ia wa; kakali iho la ia, me ka manao e ku hou mai ua nalu hou, pela kona lana ana a opili ia, manao iho la e hoi i uka.
Ia wa hoala hou o Laenihi i ka nalu, a ike o Kamalalawalu, hee hou iho la ia, a kokoke e pae i uka, lilo iho la ka nalu ana i hee ai i ia, pau ae la ka nalu. O keia ia, o Laenihi no ia, ua lilo iho la ia, i ia, ia wa. A ike o Kumukahi ke kaikunane aloha a Kamalalawalu i ka ia, kahea aku la ia, penei: “E Kamalalawalu e! kuu puni o ka ia.” Aole e hiki ia Kamalalawalu ke hoole, no ka mea, he leo no kona kaikunane. Lalau iho la i ka ia a hoi aku la i ka hale, hoo iho la i loko o ka ipu wai a lilo ae la ia i milimili na kona kaikunane.
I ka po, i ka moe ana o loko o ka hale, lilo ae la o Laenihi mai ke kino ia, a ke kino moa, ia wa lele ae la a ma ka haka moa o waho kani, pela kona kani ana, a pau na moa elima. Wehe mai la ke alaula o ke kakahiaka nui, iho aku la ia me ke kino moa a hiki i kahakai, lilo ae la i kino wahine. Pii mai la o Laenihi me ke kino wahine a hiki i ka hale o Kamalalawalu ma e noho ana. Ninau aku o Kamalalawalu: “Mahea mai oe?” “Maanei mai nei.” “Aohe o onei wahine e like me oe, a ina no hoi no anei aku nei, aole no e hele mai ianei, he kapu o anei, he make.” Wahi a Laenihi: “Makai mai nei.” “Ae, ina pela kau olelo, he oiaio, e ae aku wau.” Ninau hoohuahualau aku o Laenihi: “Aole au kane i moe i ka uhane?” “Aole,” wahi a Kamalalawalu. I hou aku o Laenihi: “Aole ou lei i lei ai a maloo?” “He lei no, aole nae e loaa aku ia oe, mamuli au make ia oe.” I mai o Laenihi: “Heaha la hoi e haawi mai oe ia’u, a i mai oe, kii ae no ia’u e hele mai e lapaau ia oe, aia ko’u wahi i Kaimu, o Nawahinemakaakai ko’u inoa.” Lilo ka lei ia Laenihi, nonoi hou o Laenihi i ka pa-u, haawi no o Kamalalawalu, alua mea i lilo ia Laenihi.
A loaa keia mau mea ia Laenihi, hoi mai la ia mai Hawaii mai a hiki i Waialua, a kahi o Halemano e noho ana, hoike aku la o Laenihi i ka lei, a me ka pa-u, ia wa, wikiwiki iho la o Halemano e holo i Hawaii, hoole mai o Laenihi: “Aole e loaa pela. Eia ka mea e loaa ai, e hana i milimili na ke kaikunane punahele o Kamalalawalu, o Kumukahi ka inoa, no ka mea, ua ike aku nei au, o kana mea e olelo ai, oia ka kona kaikuahine e hana ai, aole ia e hoole i na leo a pau a kona kaikunane e pane ai.”
Nolaila, olelo o Laenihi, e kalai kii, mai Waialua a Waianae, e paele i ka alaea a me ka nanahu, a e hana i moa laau, hooholoholo i luna o ka nalu, a i koieie i luna o ka wai, a i lupe hoolele i luna. I waa ula, i kanaka ula, i la ula, he hoe ula, he kaula ula, a he waa nui, a he waa iki. A makaukau keia mau mea a pau loa, holo aku la lakou a hiki i Puna ma Hawaii, he mau aina liilii e pili ana i Puna, o Makuu, o Popoki; i laila hoolele ka lupe, uwa o uka i keia mea lele.
Ia lakou e uwa ana, lohe aku la o Kumukahi, ke kaikunane o Kamalalawalu, hele mai la ia e nana, a ike ia, holo mai la a ka ae one e pili ana me ke kai, kahea mai la i na kanaka o luna o ka waa: “Na’u ka mea lele.” I aku o Laenihi ia Halemano: “Haawi ia aku na ke keiki.” A lilo ka lupe ia Kumukahi. Hookuu ka waa liilii i luna o ka nalu, uwa hou o uka; alaila, kii hou o Kumukahi, a nonoi aku penei: “E! kela waa, keia waa, e na mea i luna o ka pola, na’u ka waa liilii.” Ae aku o Laenihi. Pela wale no ka hana ana a hiki i ke kii, hoolale ae ana o Laenihi i na waa a pau, e kukulu kii o kela waa keia waa, ma keia ku ana o na kii a pau loa, huli hou o Kumukahi a nonoi hou i na waa, nana na kii.
Olelo aku o Halemano a me Laenihi: “He punahele no oe i ko kaikauhine?” “Ae,” pela mai o Kumukahi; “ma ka’u e olelo ai, malaila ia.” “Kahea ia hoi ha.” Kahea o Kumukahi: “E Kamalalawalu e! Hele mai, aia ka a hele mai oe, alaila, loaa kuu milimili.” A hiki o Kamalalawalu, olelo hou lakou la: “He punahele no auanei oe i ko kaikuahine, ke olelo aku oe e huli aku ke alo mahope, a o ke kua mamua nei?” “Ae.” A huli kua aku la o Kamalalawalu, nana aku lakou ma ke kua, aohe puu, aohe kee. A pau ko lakou nana ana, olelo hou lakou i ke kaikunane. “He punahele no oe i ko kaikuahine ke olelo aku e huli mai ke alo i mua nei?” “Ae,” a huli mai la ke alo o Kamalalawalu.
Ia wa, pii o Kamalalawalu i luna o na waa; a hiki ia i luna, kahea o Halemano i ka poe hoewaa e hoe, ia wa lilo laua elua i Oahu nei. Hahai mai la o Puna a me Hilo, aohe launa mai, hao mai la ka mana o na waa o Halemano a me Laenihi.
Ma keia holo ana, pae ae la kekahi waa me Kumukahi i Hauula ma Koolauloa. Ilaila kekahi kii e ku ana, o Malaekahana ka inoa, hoohihi iho la o Kumukahi i ke kii, noho iho la i laila. O Halemano, holo loa aku la lakou a pae ma Waialua i Ukoa, me Kamalalawalu. Ma keia pae ana, ua holo koke ka luna kala a puni o Waialua a me Waianae, e hele mai laua e hookupu ia Kamalalawalu.
A pau ka hookupu ana, ekolu la i hala, haohao o Kamalalawalu ia Kumukahi i ka ike ole ia aku. Ninau aku la ia ia Halemano a me Laenihi: “Auhea o Kumukahi?” “Aia i Hauula, ua noho ia puni ana o ke kii.” I aku o Kamalalawalu: “E kii aku a hoi mai.” A hoi mai la o Kumukahi, olelo aku la o Kamalalawalu: “E hoi oe me ka waiwai i Hawaii, i na makua o kaua a me na makaainana, o poino mai kekahi o lakou.” Ia wa, hoi aku la o Kumukahi i Hawaii.
MOKUNA II.
No ka Lohe ana o Aikanaka, ka Moi o Oahu, i ko Kamalalawalu Ui, Kii ia oia.—No kona Hooko ole ana i ke Kauoha, Hoouna o Aikanaka i ka Puali Koa e Kaua ia Halemano.—Me ka Wahine a me ka Kupunawahine, Hee Lakou i Molokai.—Alaila, i Kaupo, Kohala a me Hilo.—Laweia o Kamalalawalu e Huaa.—Hoi o Halemano i Kohala.—Hahai kana Wahine.
A noho iho la o Kamalalawalu me Halemano, ia wa ua kaulana aku ka maikai o Kamalalawalu a lohe o Aikanaka, ke ’lii nui o Oahu nei, e noho ana ma Ulukou i Waikiki. Hoouna aku la o Aikanaka, i na elele e kii ia Kamalalawalu e iho mai e nana aku o Aikanaka i kona wahine maikai, a hiki na elele, hoole mai o Kamalalawalu. Pela ka hoouna ana o Aikanaka i na elele a hiki i ka umi elele, aohe hiki mai, hoouna i kona kuhina nui, aohe hiki mai. Nolaila, huhu o Aikanaka a hoouna i ke kaua e pepehi ia Halemano a me na makua.
A hiki ke kaua a Aikanaka i Pooamoho ma Halemano, ike mua aku la o Halemano i ka uluwehiwehi o na kanaka i laila, e panee aku ana, i ke kakahiaka nui. Olelo aku ia i ka wahine: “Eia ke kaua a Aikanaka, make kakou. O ka’u no ia e olelo aku ana ia oe, e ka wahine, e iho oe i ka hoouna a ke ’lii, hoole oe. A laa ka make la. E hele no olua i ka olua hele, e hele no au i ka’u hele.”
Hele aku la o Halemano ma, malaila aku a ke kahawai o Kolekole, malaila aku a Waialua, a Laiewai, a Hauula, malaila aku a Kualoa, a Kahaluu, a hiki i Moelana, he mala awa i laila, haihai iho la o Kaaealii ke kupunawahine o Halemano, i ka lau awa, a pee iho la.
Eia hoi, ua kauoha o Aikanaka i na mea a pau loa a puni Oahu nei, ina e ike ia Halemano, e pepehi a make, nolaila, akoakoa ae la na kanaka o Koolau a puni, a imi iho la i loko o ka mala awa ma Moelana, aole nae he loaa, no ka mea, ua nalo lakou nei ekolu malalo o ka lau awa i haihai ia ai, e Kaaealii.
A hoi aku la na kanaka, noho iho la lakou nei a poeleele, hele aku la a hiki ma Kukui i Makapuu, o ia mai. He makamaka no Halemano i laila, kipa aku la lakou i laila, kalua ka puaa, a moa, ai a maona. I aku o Halemano i ke kamaaina: “E alo ae oe ia makou a hiki aku i Molokai.” I ke aumoe, holo aku la lakou a pae i Kaunakahakai ma Molokai, noho iho la lakou ilaila mahiai, a kokoke e oo ka ai, holo aku la lakou a pae ma Lele i Maui, noho iho la i laila. Ma keia noho ana a lakou i laila, ike ia aku la ka piko o Haleakala e lele mai ana i loko o ke ao, komo mai la ka makemake ia Halemano, e hele a noho i Haleakala ma Kaupo i Maui.
Mahope o laila, holo aku lakou mai Molokai aku a pae ma Lele i Maui. Hele aku la lakou mai laila aku a hiki i Kula, ma laila aku a Ulupalakua, a iho ma o, a Kaupo, noho i laila, mahiai iho la, a kokoke e oo ka ai, holo aku la lakou a pae ma Umiwai i Kohala, Hawaii.
A ku lakou ma Umiwai, i Kohala, noho a olulo iho la malaila. Hele mai la o Kapuaokeonaona, kaikamahine a Kukuipahu, ke ’lii o Kohala, a ike ia Halemano a me Kamalalawalu, i ka maikai a me ka nani ke nana’ku. Nolaila, olelo aku la o Kapuaokeonaona: “E hoi kakou i ka hale.” A hiki lakou i ka hale, kalua ka puaa, a me ka ai, noho iho la lakou a hala eono mahina, i aku o Halemano ia Kamalalawalu: “E noho ke kupunawahine o kaua ianei, e hele kaua i kou wahi.” Ae mai la ka wahine.
Hele aku la laua mai Kohala aku a hiki i Waimea, moe a ao, mai laila aku a Hamakua i Kaumoali moe; mai laila aku a hiki i Uluomalama, i Waiakea, Hilohanakahi noho. Elua anahulu i hala i laila o ko laua noho ana, lohe aku la o Huaa ke ’lii o Puna, ua hiki o Kamalalawalu i Hilo, hoouna mai la o Huaa i ka elele no Kamalalawalu, a loaa, lawe ia aku la. I ka wa i kii ia mai ai o Kamalalawalu, e na elele a Huaa, kauoha aku la ia i kona kaikunane ia Kumukahi, e malama ia Halemano. Ae kona kaikunane.
Ma keia noho ana a Halemano, ewalu anahulu i hala, o ka noho pu ana o laua me ke kaikoeke me Kumukahi, aohe launa mai o ka wahine, nolaila, kupu ka manao ia Halemano e hoi i Kohala nei. Ia wa, ku ae la o Halemano a hoi mai la; ia ia e hoi ana ma ke alanui a hiki i ka nahele o Keakui, ike aku la ia i ka lau o ka maile i ka luhiehu i luna o ka ohia, noho iho la ia uu maile. Ia ia e uu maile ana, ku ana o Kamalalawalu mahope ona, a paa ana i ka lepa o kona kihei, me na kuluwaimaka e haloiloi ana, huli ae la o Halemano a nana ae la, a ike o ka wahine. Uwe iho la o Halemano a olelo aku la: “E kuu wahine o ke kula welawela o Kumanomano, a me ka la panoa wai ole o Lihue. Kupanaha oe! Kai no a’u i hele mai nei mahope ou, e aloha ana la oe ia’u, aole ka!”
A pau ko laua uwe ana, hele aku laua a hiki i Uluomalama, ma Waiakea, noho iho la laua a hala elua anahulu i laila. A hala ia, hoi mai la laua a hiki i Kukuipahu ma Kohala, noho iho la i laila mahiai. O kahi a Halemano i mahiai ai, aia i Ihuanu, e nana ala i ka lae o Kauhola a me ka nalu o Maliu. Kaulana loa kela mala a Halemano a hiki i keia la, oia o Ihuanu, no ka mea, ua olelo ia, ke kapa o Ihuanu, he palaholo. A o ke kiai o ia mala o Kekuaualo.
MOKUNA III.
Puniheiia o Kamalalawalu.—Ko Halemano Make ana.—Hoola hou ia e Laenihi, kona Kaikuahine Kupua.
Ia laua i noho ai i laila, hai mai la ka nalu o Kauhola, o ia kela inoa kaulana loa, o Maliu, kahi a na ’lii e heenalu ai, a pela no i na la o Kamehameha akahi. Hele aku la o Kamalalawalu e nana, a hiki ia i laila, nana mai la na mea a pau ia ia, no ka wahine maikai, a mahalo mai la. Mahope o laila, iho mai la o Kumoho e heenalu, aole nae oia i hele e heenalu, ike e aku la ia i ka maikai o Kamalalawalu, noho iho la nana, a hoouna aku la i kona kaikuahine e kii ia Kamalalawalu i wahine nana. Ma keia kii ana, hele mai la o Kamalalawalu a lilo ae la i wahine na Kumoho, noho iho la laua i kai o Halelua, he kane a he wahine.
Ma keia lilo ana o Kamalalawalu i ke kane hou, e noho ana o Halemano me ka mai, a e noho ana hoi me ke kaumaha i ke aloha o ka wahine no ka lilo i ke kane hou. Nolaila, hoouna aku la o Halemano ia Kaaealii e kii ia Kamalalawalu i kai o Halelua. A hiki o Kaaealii, hoole mai la, pela no a hiki i ka lima o ke kii ana, aohe hoi mai, nolaila, hookii o Halemano i ka ai, a make iho la.
Ma keia make ana o Halemano, hoohiki iho la ke kupunawahine o Kaaealii: “Ae, i ola hou oe e Halemano, aole oe e hoi hou ana me Kamalalawalu, a pau ko’u ola.”
Ua maopopo maloko o keia kaao ana, o Laenihi ke kaikuahine akua o Halemano, a oia no ka mea i ola ai o Halemano i ka make mua ana, a pela no ma keia make ana. O na makua, a me na kaikuaana kaikuahine o Halemano, ua mahuka aku lakou mai Oahu aku nei a noho i Wailua ma Kauai. O Laenihi kekahi ma keia hele ana i Kauai. O Laenihi, a me kona mua o Pulee noho iho la laua i Wailua a lealea i ka heenalu, hele aku la laua i ka heenalu i Makaiwa, e kupono ana i ka lulu o Kewa.
Lele ae la ka hauli o Laenihi, i nana ae ka hana i luna, e noho ana ka uhane o Halemano i ke aouli; haule iho la kona waimaka i lalo e kahe ana, no ke aloha i kona kaikunane ia Halemano; i aku o Laenihi ia Pulee: “Ua make o Halemano.”
A lohe na makua, me na hoahanau i ka make o Halemano, lele mai la uwe; papa aku o Laenihi: “Alia oukou e uwe; e aho owau mua e kanaenae ae ai, a i aloha ia mai, ola o Halemano; aka, i lokoino lakou la, make no o Halemano, nolaila, e nana oukou, a e noonoo pono; mai pupuahulu oukou.”
MOKUNA IV.
No ko Halemano Hoola hou ia ana.—Imi o Halemano i wahi e Hoi mai ai kana Wahine.—Komo oia i ke Kilu ana Eo iaia.—Kaili ia e Kikekaala mai a Kamalalawalu.
Maanei e ike ai kakou i ka mana o Laenihi a me ke ola hou ana o Halemano. I loko o ia wa ana i hooki ai i ka uwe ana o ka lehulehu ia Halemano, alaila, kau aku la ia ma ke mele pule i mua o ke aouli kahi o ka uhane o Halemano e noho ana. Penei ua mele la:
E noho ana no wau e uwe i kuu kaikunane, Kuu kaikunane o ka wao nahelehele, Oia paha ka uhane i ka waokele e, Ke noho mai la i ka maka o ka opua. Nalowale i ke aouli la e kuu hoike, Auwe no hoi kuu makamaka! Kuu hoikeike o na kai ewalu. Eia au la, o kou hoa, e ola—e, Aina ka ai, hume ia ka malo, ua ola.
Ma keia oli ana a Laenihi, ola hou o Halemano i Kohala, Hawaii, a pau ke oli ana a Laenihi, lele mai la ia i loko o ke kai a au mai la (oia hoi ma kona kino ia, o ia kela ia o ka laenihi a hiki keia la). Ma keia au ana, he manawa ole, pae o Laenihi ma Kauhola i Kohala, pii aku la ia a hiki i ka hale o Halemano, uwe iho la a pau, noho iho la lakou a hala ke anahulu hookahi.
I mai o Halemano ia Kaaealii a me Laenihi: “E ao ana au i ka lawaia, a me ka mahiai i hoi kuu wahine.” Hoole aku o Kaaealii: “Aole e hoi ko wahine ia mau hana.” Pela no ka Halemano olelo a hiki i ka hula, ae mai o Kaaealii a me Laenihi: “O ia ka mea e hoi ai ko wahine, o ka hula.” Ia wa oli o Kaaealii i ka inoa o Halemano, penei:
O oe ka ia e na wahine noho kai o ka pueone E noho ana i ke kaha Ulalana, E nana ana i ka mea maikai o uka, O ka ua a me ka makani anu, Kipu iho la i ke oho o ka lauki, Noho nani na lehua i ka lai o Kioi e! Aole ka oiaio i loko o ka moe e! I ka i mai ua lohe au e. O kaua no ia, mai o a anei e! O kou inoa ia e Halemano la e! O mai hoi e! E o e. E o no.
Ao iho la o Halemano i ka hula ia wa, o Laamaikahiki ke kumu hula, a pau ke ao ana, lolo iho la i ka puaa, a pau na hana a ke kumu ia Halemano, mahope o laila, kaulana aku la ka lea o Halemano i ka hula, a me ke oli, a puni o Kohala.
Ia Halemano e oli ana, nana aku la ia, i ka piko o Haleakala i Maui, i ka oiliili ae i loko o ke ao, me he opua ala o ke ahiahi, ka lele mai o ke ao maluna, aloha ae la ia i kahi e hele ai me ka wahine, o Kamalalawalu. Nolaila, kau aku la ia i keia kau ma ke oli penei:
Kaupo, aina pali huki i luna, Huki ae la e like me Kahikinui; He nui no wau nau e ke aloha, Kuu hoa mai ka malu o ka laau. Ola kaua i ka ai lauoho loloa o ka nahele. Auwe! Kuu wahine e! Kuu wahine mai ka makani he Kaumuku, Ke haki nuanua mai la i ka moana, Ke uhi ae la i na ale o Papawai, Na ka waa kaua i halihali mai, Auwe kuu wahine e! Kuu wahine o ka hale makamaka ole, Hookahi makamaka o ko aloha, Lou, a nanahu i loko o ka iwi hilo e! E ke aloha, ho mai he leo.
Ia Halemano e oli ana, hiki mai la o Kamalalawalu, a nana mai la ia Halemano, ia wa, ikaika kona mano e hoi me Halemano, no ka nana aku ia Halemano, ua hele a ai ka manu i luna, a he lea i ke oli, a he kanaka maikai, no ka mea, e kaukaunu liilii ana o Halemano me Kikekaala, ke kaikamahine a Nunulu, oia kekahi alii ai okana o Kohala i loko o ia kau, malalo o Wahilani ke ’lii nui o Kohala.
Mahope o keia, hoolaha aku la o Kikekaala i kana olelo kuahaua i ko Kohala a puni, i hele mai na mea a pau loa i ke kilu, oia kela papai kilu kaulana a hiki i keia la o Kohala, o Lolehale, ka inoa, aia maluna o ka puu e nana ala i ke komohana, e pili la me Puuonale, a me Hookukekii. A akoakoa na mea a pau loa, alaila, kii ia o Halemano, e hele mai.
A hiki o Halemano, olelo aku o Kikekaala: “Ea, e Halemano; eia ka’u pili ia oe. Ina kaua i kilu a i eo oe ia’u, alaila, o kou kino ka uku, a i eo wau ia oe, o ko’u kino ka uku.” Wahi a Halemano: “Ua holo ia pili a kaua.” A pau ka olelo ana no ka pili alaila, hoolei mai la o Kikekaala i ke kilu, aole i pa i ka pahu, lalau iho la o Halemano, a paa i ka lima, nana aku la a o ka noho mai a ka wahine, o Kamalalawalu me kona nani mae ole, hu mai la ke aloha ia Halemano no ka noho ana ia Puna me ka wahine. Nolaila, kau aku la o Halemano i keia kau olioli, no Kamalalawalu, penei:
Alahula Puna i ke ahi a Laka, E halaoa mai ana i kuu maka. Ka ulu hala i kai o Kookoolau, He ane lalau ko’u ia oe; O keia mea o ka hilahila, hoi no ai. Auwe kuu wahine—a! Kuu wahine mai ke kai nui o Puna Ke kapi ae la i na pali kahakai. Kaha ke aloha hoolalau i Kaimu, Mu ka waha heahea ole mai. Kuu wahine o ka hale makamaka ole, O ia hale kuleana ole a’u i alo ai, I pukui aku ai au me ka la i Maliu—e! E maliu i kuu leo uwalo—e! Kuu wahine hoi—e—a.
A pau ke oli ana a Halemano, pehi aku la ia i ke kilu, a pa i ka pahu, alaila helu mai la ka helu ai, penei: “Auwe! Auwe! Akahi kaua i lalo la.” Lalau hou o Halemano i ke kilu a paa i ka lima, nana aku la no i ka wahine a o ka noho mai, aohe like o ka maikai me ko na wahine e ae, he oioi wale no kela o ka nani a me ke kelakela, nolaila, nana aku la a kulu haloiloi iho ka waimaka. Hu mai la ke aloha o ka wahine, i ka hele i ka hala o Puna, a me ka heenalu i Kaimu, alaila, oli aku la:
Ke kua ia mai la e ke kai ka hala o Puna, E halaoa ana me he kanaka la, Lulumi iho la i ke kai o Hilo—e, Hanuu ke kai i luna o Mokuola. Ua ola ae nei loko i ko aloha—e, He kokua ka inaina no ke kanaka; Hele kuewa au i ke alanui e, Pela, peia, pehea au e ke aloha? Auwe kuu wahine—a! Kuu hoa o ka ulu hapapa o Kalapana, O ka la hiki anuanu ma Kumukahi. Akahi ka mea aloha o ka wahine, Ke hele nei a wela kuu manawa, A huihui kuu piko i ke aloha, He aie kuu kino na ia la—e. Hoi mai kaua, he a’u koolau keia. Kuu wahine hoi e, hoi mai. Hoi mai kaua e hoopumehana, Ka makamaka o ia aina makua ole.
A pau ke oli ana a Halemano, pehi aku la i ke kilu, pa aku la ka pahu, helu mai la ka helu ai, alua. Lalau hou o Halemano i ke kilu a paa no i ka lima, nana aku i ka wahine a o ka halokoloko mai o na waimaka, hu mai la ke aloha ia Halemano, no ka noho ana me ka wahine i Uluomalama, i Waiakea, ma Hilo. Oli aku la o Halemano, me ka waimaka e nuu ana i ka lima, penei:
Noho i Hilo i o maua hale—e, He hale noho i Panaewa e; Maewaewa i ka hale kuleana ole, Hookahi no kuleana o kuu kino e. He kini, he lehu, kahawai o Hilo e, Pali kui ka hale a ke aloha i alo ai. Auwe kuu wahine o na lehua o Mokupane! O ia lehua pauku me ka hala e, Hala ka ukana a ke aloha o ka leo. Hele kunihi ka ua ma Leleiwi, Kokolo hele i na hala o Pomaikai, Akahi la a ke aloha i pepehi ai. Auwe! Kuu wahine—a! Kuu wahine mai ke kawa lele o Piikea; Mai ka wai lumalumai kanaka o Wailuku, A kaua i alo aku ai i na pali kinikini o Hilo, O ia mau pali anoano kanaka ole, Hoolaukanaka i ka wahine—e! Kuu wahine hoi e!
A pau ke oli ana a Halemano, pehi aku la ia i ke kilu pa i ka pahu, helu ekolu. Lalau hou i ke kilu a paa i ka lima, nana aku la o Halemano ia Kikekaala, he okoa kona kii a me kona kulana, he hele ma Ewa ma kahi o ke kikane, a nana aku la hoi ia Kamalalawalu, he keu ae ia mamua o na wahine a pau i loko o ia anaina kilu, “he oioi no Maui Hikina.” Nolaila, komo aku la no ka iini ia Kamalalawalu, a kau aku la no o Halemano i keia mele nona, penei:
He anu au la he koekoe, Ma ko poli au e ke aloha e. Holo i Kalena ia uka o Haleauau, Ka nahele anu i Wahiawa e. He wa olelo na ka noe i Kaala, Ke huea mai la e ke kehau, Ka noenoe aala a ke kupukupu o Lihue. He hue wahahee na ke anu i Waikoloa, Hookolo ke aloha me ka waimaka, Hoao ae la me Kalena i Haleauau, Kuu wahine e—e hoi mai kaua. Aia la o ka nahele o Kumanomano Ke hehia mai la e ka la o Kamakalii, Ke kakali la ia Kaelo me Ikiiki, Na huhui awa a Makalii e. He ’lii ke aloha, he kilohana e paa ai, He alai no ka po a me ke ao, Kuu wahine hoi—e, hoi mai, Eia ke aloha la he ai liliha.
A waiho o Halemano i ke oli ana, kilu aku la a pa i ka pahu, helu iho la, aha. Lalau hou i ke kilu a paa i ka lima, oli hou o Halemano.
Kuu wahine mai ka ua popo kapa o Kalihi Ke ahai la ma ke kua ka malu; Ke nounou mai la e ka Waahila, Ka ua kaili wahine o kuu aina. Huli ae la Kaala kau i luna, Waiho wale kai o Pokai, Nana wale ke aloha i Honouliuli, Kokolo kehau he makani no Lihue, He lino wahahee na ka la i Kaena, Ua hao—a mai la e ka unulau o lalo, Anuanu loko huihui i ke aloha, Aloha ka wahine ka hoa noho o ia kula panoa.
A waiho o Halemano i ke oli ana, nou aku la ia i ke kilu a pa i ka pahu, helu iho la alima. Lalau hou no i ke kilu a paa i ka lima oli hou no.
A kukui au a Kahewahewa, Ku au nana i laila, Haloiloi kuu waimaka e uwe, Nani na hala ka oiwi o Kahuku, I ka lawe a ka makani he mikioi. Mai Kuahea au i hele mai ai, Ahea hoi au e ke hoa pono iho? Kuu hoa hoi e! Hoi mai. Hoi ana ke aloha i kuu kino, Maeele ia e kaohi nei, Kuu wahine hoi e, e hoi e.
Lalau hou o Halemano i ke kilu, a paa i ka lima, nana aku i ka wahine, a o ka lumilumi mai i ka waimaka, hu ae la ke aloha o Halemano, i ka noho ana i ka lai o Waialua a me ke kehau anu o Kaala, me ka wahine, a oli ae la, penei:
A nui mai ke kai o Waialua, Moe pupuu Kalena i Haleauau, Au mai ana kona aloha i o’u nei, I kuu ike ole ia Lihue kela aina nana i ka lani, Kuhi ae la no ia waena he kai e. Auwe kuu wahine e! Kiekie ke ku a Kaala i luna, He poo anu ia na ke kehau, He hau ka makani halihali ala; Ke linoa mai la e ka Waikoloa, Ke huli nei o Pulee ia’u la. Auwe kuu wahine e!
Kiola o Halemano i ke kilu, a pa i ka pahu, helu aono. Lalau hou o Halemano i ke kilu a paa i ka lima, oli hou:
Na pua i Halemano ka’u aloha, Ua nahu a kikepa ia e ka manu, Hele mai ke ala me ke onaona, Noho mai la ka maikai ka nani o Malama e! Malamalama loko o’u e noho nei, Akaaka loko i ka ike a ke aloha, O aloha au, o maliu mai oe, Auwe kuu wahine e! Kuu wahine mai na pali Koolau, Pali kui mauka, makai o ke ala, Ala hele ke aloha na ka waimaka. Kuu wahine hoi e, hoi mai!
Pehi aku la o Halemano i ke kilu a pa i ka pahu, helu mai la ka helu ai, o ka hiku ia. Lalau hou no o Halemano i ke kilu a paa i ka lima. Nana aku o Halemano ia Kikekaala a pau ia, huli ae la ia a nana ia Kamalalawalu, kulou iho la a kaka ae la ka lima, i ka waimaka, a ano wale mai la no ka noho ana me ka wahine i ka nahele o Moelana, ma Kekele i Koolaupoko, Oahu. Nolaila, oli aku la ia:
Wela Koolau i na keiki uwe anu, Kuu aina kaikua e noho ai, A kuu hoa e noho la i ka lai, I walea i ka ua Kanikoo o Heeia, I ka ua poai lau awa o Moelana Me he keiki makua ole la ka hone, Ka hoolaau i kuu kino e, Ka elele waha ole a ka manao. Kuu wahine hoi e, hoi mai.
Pela no ka hana ana a Halemano, a hiki i na ai eo, he umikumamalima, eo ae la o Kikekaala ia Halemano, makaukau ka hoi o Halemano ma i ka hale e moe ai, no ka hooko i ka laua pili. Ia wa, lele o Kamalalawalu e aumeume ia Halemano, aka, ua lele mai o Kikekaala me ka huhu inoino loa, me ka olelo mai ia Kamalalawalu: “He kane haalele hoi nau, eia ka e kii mai oe. Aole e hoi me oe.” No keia lilo o Halemano ia Kikekaala, uwe iho la o Kamalalawalu, a pea ae la na lima i ke kua, a kau mai la i keia mele, me ka waimaka e haloiloi ana, mai na maka aku:
Wela Koolau i ke ahi e, Wela Koolau i ke ahi a ka wahine; Ke noa la i ka uka o Hamakua, I ka pokepoke a ka makani, A wela ka ukiuki me ka huhu, O ka inaina o ke ino nau na kui.
Ma keia lalani mele a Kamalalawalu, ua hoopili aku ia no kana punalua, oia o Kikekaala, no ka mea, he helehelena inoino no kona ke nana aku, a ua pili ia ia kela mau lalani hope o keia mele:
Auwe kuu hoapili o ke kane e! Kuu hoa o ka hale wai anu o Hilo. No Hilo hoi au no ka ipu a Kulukulua, No ke one holu i Waiolama, No ka ua hehi lau ulu o Piihonua, I noho kaua i na ulu o Malama e. Malama ke aloha i ka waimaka, He makamaka ke aloha no kuu hoa e, Kuu hoa o ka nahele uluwehiwehi o Panaewa, A kaua i hele koolua ai aohe kolu; Hookahi kinikini o kuu kino, Ke kuleana i noho ai i ka uka o Laa—e. Ua laa kuu kino i ke aloha, Auwe kuu hoa, he kane—e, Kuu kane o ka hale wai anu o Hilo, O ia hale makamaka ole i noho ai.
A waiho o Kamalalawalu i ke oli ana, huli ae la ia a nana aku i ke kane ia Halemano, i nana aku ka hana, e nanahu mai ana o Kikekaala i ka aoao o Halemano, kau hou aku la o Kamalalawalu i keia oli:
Hoolawehala ka nanahu a ke kupa, Akaaka ka malihini he mea hewa ia, Puni hoi i ka ua awa a ka wahine, I wahine au i kane oe, Kuu kane o ka ua kanikani lehua o Makaulele Ke haki manua mai la i ka lae o Kumukahi; Akahi la a ke aloha i hiki ai. Ke olewa nei ka nuku wai o Ohele, Ke kaoo ae la ia uka o Piihonua, Kuu kane hoi o ka hale wai anu o Hilo e!
A pau keia oli ana a Kamalalawalu, lawe aku la na ilamuku o Kikekaala a ma kahi e hoonoho, alaila, oli hou o Kamalalawalu, penei:
A pa ka makani he Koolauwahine, E ike aku auanei oe ia Haili, Haili kula lehua i wilia e ka manu; Ke lawe la ke awa kau laau o Puna, Ka oo kani leo lea i ka nahele, E ano wale mai ana no i ke ahiahi. Kuu hoa o ka hale wai anu o Hilo, O ia hale koekoe a kaua i alo ai, Auwe kuu kane aloha e!
A pau ke oli ana a Kamalalawalu, olelo aku o Kikekaala: “Aole au kane, no ka mea, he wahine haalele kane oe, a eia ka e kii hou mai ana; aole e hoi aku ke kane me oe.”
MOKUNA V
Hoi o Halemano i Oahu, Alaila, i Kauai.—Hahai o Kamalalawalu Iaia.—Noho a Hookahuahale Oia ma Oahu.—Hoouna o Huaa a me ke Alii o Hilo i Kekahi Puali e Kii Iaia.—Mahope o ka Luku ia ana o ko Oahu mau Kanaka, Hoihoi ia Oia i Hawaii.
Mahope o laila, noho iho la o Halemano me kana wahine hou me Kikekaala; aole wa kaawale, i ke ao a me ka po, i na la a pau loa; nolaila, uluhua a ikiiki loa o Halemano i ka paa mau i loko o ka hale. No ia mea, olelo aku o Halemano ia Kikekaala: “E auhea oe, ke lohe mai nei au ua aku o Mahaiula, i Kaelehuluhulu, nolaila, e ae mai oe ia’u e holo au e hi aku na kaua.” I mai o Kikekaala: “O kaua pu no ke holo.” I aku o Halemano: “E lohi auanei, e noho oe, owau no ke holo ae a hoi koke mai.” Ma keia ae ana o ka wahine, holo aku la o Halemano.
Ma keia holo ana a Halemano, holo mai la ia mai Puaawela ma Kohala, a hiki i Mokulau ma Maui, pae. O Kamalalawalu hoi, holo mai la ia mai Kohala mai a pae ma Hamoa ma Hana i Maui, hele ae la ia ma Koolau o Maui, a pela no hoi o Halemano, hele ma ke komohana o Maui a hiki i Lahaina.
Ma keia haele ana o laua, ua hahai na kanaka, ia laua, no ka makemake i ka wahine a me ke kane, i ka maikai a me ka nani launa ole. O ke kumu o ko Kamalalawalu hahai ia Halemano, o ke aloha no. Ma keia hele ana, hiki aku la o Halemano i Hawe a me Kekaa i Kaanapali, a malaila holo aku la a pae ma Mokuhooniki i Molokai, holo aku la a pae ma Waikolu i Kalaupapa mahope mai, noho iho la i laila. O Kamalalawalu hoi, holo mai la ia mai Hana mai a pae ma Kapua i Kaanapali, ee mai la ma ka waa a pae i Kaluaaha ma Molokai komohana, hele aku la a hiki i Kaluakoi a me Kaunakahakai.
Holo mai la o Halemano, a pae ma Kailua i Oahu, malaila aku a hiki i Kualoa i ka lae o Kaoio. Malaila aku a Hauula, Malaekahana, Laiewai, Waialua, ka lae o Kaena i Waianae, noho i laila. Holo mai la o Kamalalawalu mai Molokai mai pae ma Waikiki, malaila aku a Ewa, a Pokai, holo i Kauai, a pae i Wailua, noho iho la i laila, o Halemano hoi, holo aku la ia a pae i Wailua, launa kamailio, aole nae he pono o ka noho ana, e like me mamua. Nolaila hoi mai la o Kamalalawalu me ke kaumaha. Holo mai la o Kamalalawalu mai Kauai mai, ma ka waa a pae ma ka lae o Kaena, malaila aku ka hele ana a hiki i Waialua, malaila aku a Kahuku, a Hauula, a Kualoa. Loaa o Waiahole, he ’lii no laila e noho ana, aohe ana wahine; lawe ae la ia ia Kamalalawalu i wahine nana, a noho iho la laua ma laila.
Ma keia noho ana a laua, he kane a he wahine, holo aku la kekahi waa mai Oahu nei aku a hiki i Puna, ma Kaimu, i Kalapana, pae i laila. Na ia waa i olelo, lohe o Kamiloholuiwaiakea ua noho o Kamalalawalu i Oahu nei, hele aku la ia olelo ia Huaa ke ’lii o Puna, a pela aku no a lohe o Kulukulua ke ’lii o Hilo. Ma ko laua lohe ana i keia olelo no Kamalalawalu, olelo iho la laua penei: “Ae, ua lilo ka kaua waiwai ia ia no kona kino, aka, aole i loaa ia kaua kona kino, nolaila, e holo kaua e kaua i kona wahi i noho ai.”
Hoomakaukau iho la laua he mau mano waa, a me na kanaka he nui loa, na mea kaua o kela ano, keia ano, mai ka mea nui a me ka mea liilii. No keia mau mea a pau loa, ua lilo nui na ’lii a me na kanaka i ka hana a me ka imi, a hala elima anahulu. A makaukau lakou, holo mai la ma Koolau o Maui. Malaila mai a pae ma Kekaa i Kaanapali, moe iho la a ao ae, holo mai la a hala o Halawa, a Waikolu, a Kalaupapa i Molokai, pae. Moe a ao ae.
I aku o Huaa ke ’lii o Puna ia Kulukulua: “E, o na kahuna a me ke kilo, ke kuhikuhi puuone, ke hai mai i ka pono o keia hele ana aku.” A hiki lakou i mua o na ’lii, olelo mai na ’lii: “O ka oukou ike ke olelo mai.” Olelo aku ke kilo o Kalapana: “E moe hou kakou i anei, i keia la a me ka po, apopo kakou holo.” Ae mai na ’lii; moe lakou a ao ae, hai aku ke kilo, i kana olelo ike, penei: “I holo kakou i ka moana, a i uhi ka noe ma ka hikina, na kakou ka make, a ina i pamaloo a pae kakou i uka, na Oahu ka make. Eia ka lua; i halii ka ua koko i ka moana a hiki i ka aina, hee o Oahu ia kakou.”
A pau ka olelo ana a ke kilo, holo aku la lakou, a pae ma Makapuu, hoonoho ke kaua. Ma keia holo ana i ka moana, ua uhi ia e ka noe, a me ka ua koko, e like me ka olelo a ke kahuna, a makaukau lakou, hele mai la lakou mauka a hiki i Kaneohe. Hoomaka ke kaua, ma ia kaua ana, ua hee honua o Oahu nei, a ua luku ia o Waiahole, a o Kamalalawalu hoi kai loaa aku e ola ana, a hoi ae la ia me na ’lii o Hawaii, o ia o Huaa a me Kulukulua, a hoi aku la lakou i Hawaii.
LEGEND OF KEAWEIKEKAHIALII.
Keaweikekahialii [302] was born in Kailua, Kona Hawaii, during the reign of Keliiokaloa [303] who was one time king of the whole of Hawaii. Keliiokaloa was a great king and had something like eight hundred chiefs under him. Amongst these chiefs was one, Kalapanakuioiomoa, [304] the progenitor of the kings of Hawaii. Keaweikekahialii had an attendant by the name of Mao, who was a man of great learning. His chief ambition was the study of how his charge was to get control of the government, and in some way become the king of Hawaii.
One day Keliiokaloa sent all the chiefs, together with all the people, to the uplands to work on the king’s farm lands, as it was the king’s labor day. After everybody had gone, Keliiokaloa and Keaweikekahialii remained at home playing konane. [305] Keaweikekahialii had lost three games to Keliiokaloa and the fourth game was also about to be lost, when Mao came in. Mao had secreted on his person a long stone club, about two feet in length and covered over with a network of cords. As he stood before them watching the game he asked: “Whose are the white pebbles?” Keaweikekahialii answered: “The white pebbles are Keliiokaloa’s and the black ones are mine.” At this time there were but very few black pebbles left on the board, in other words Keaweikekahialii was about to again lose to Keliiokaloa.
Mao then said to Keaweikekahialii: “You will win.” “How am I to win?” “The white ones are besmeared, the black ones will win.” Keaweikekahialii answered: “Take the losing blacks then and make your move.” Mao answered: “If I make the move Keliiokaloa will lose.” Keaweikekahialii then urged Mao three times; at last Mao asked: “If I make the move will you assist me?” “Yes,” said Keaweikekahialii. Mao then took up the stone club and struck Keliiokaloa on the back of the neck, killing him instantly. Keaweikekahialii then said to Mao: “How strange of you! Here you have gone and killed the king. I thought yours was to be a move on the konane board, but it was not.” Mao then said: “Don’t you want to rule over the whole of Hawaii? You shall become the ruler of this land this day.”
They then took up Keliiokaloa and buried him, after which they returned to the house, when Mao said to Keaweikekahialii: “Send a man to the uplands and inform the chiefs that the king, Keliiokaloa, desires one of the chiefs to come on down accompanied by one servant.” Before Keaweikekahialii sent off the messenger, he ordered that his own followers be requested to come to the house. After the arrival of his men he gave them orders to kill the first chief and his servant as soon as they arrived. Upon the arrival of one of the chiefs and his servant they were both set on and killed. This was carried on until all the chiefs of Hawaii [306] were killed, except Kalapanakuioiomoa.
When Kalapanakuioiomoa saw that all the chiefs were killed he escaped through the forest and came to and sojourned at Waipio, where he took a wife of that place. In course of time his wife conceived a child; but taking a canoe he set out, landing at Kaluaihakoko, Maui. From this place he again sailed and landed at Maunalei, Lanai, where he settled down and made his residence. After Kalapanakuioiomoa had been in Lanai for some time, he took unto himself a wife there and lived as a commoner, tilling the land and going to the uplands for water. He lived without disclosing his rank or his identity to any one.
Shortly after this a search was made around Hawaii for him. The reason of the search was in order to get some one to again marry with the high chiefess of the land that the high rank blood chiefs of Hawaii be again increased. [307] This search was carried on in Maui, but no trace of him could be discovered. After the search on Maui, it was renewed on Lanai, where Kalapanakuioiomoa was at last found.
When the searchers found him they said: “O chief, the king Keaweikekahialii wishes you to return to Hawaii and perpetuate the blue blood of the chiefs.” Kalapanakuioiomoa answered: “I will not return with you because I have made oath that I will live and die here; therefore you must go back to Hawaii and go to Waipio, where you will find a chiefess of high blood, my daughter.” The messengers then returned to Hawaii and to Waipio, where the daughter of Kalapanakuioiomoa was living and took her to the king. Thus did Kalapanakuioiomoa become the ancestor of the kings of Hawaii, for by him was the blue blood perpetuated to this day.
KAAO NO KEAWEIKEKAHIALII.
O Kailua i Kona, Hawaii, ka aina hanau o Keaweikekahialii, i ka wa e noho ana o Keliiokaloa he ’lii no Hawaii a puni. He ’lii nui o Keliiokaloa no Hawaii, aia malalo ona elua lau alii (ua like me ewalu haneri). No loko o keia mau lau alii elua o Kalapanakuioiomoa, ke kupuna o na ’lii o Hawaii nei. He kahu ko Keaweikekahialii, o Mao kona inoa, he kanaka akamai loa ia i ka imi ana i mea e lilo ai ke aupuni i kana alii, he kanaka noonoo loa.
I kekahi la, hoouna aku la o Keliiokaloa i na ’lii a pau loa e pii e koele me na kanaka a pau loa; a pau lakou i ka pii, noho iho la o Keliiokaloa me Keaweikekahialii. Ma keia noho ana, hookahi a laua hana o ke konane. Ekolu eo ana o Keaweikekahialii ia Keliiokaloa, a hookahi i koe o ka ha, alaila, eo o Keaweikekahialii. Ia laua e konane ana, hiki ana o Mao. Ma keia hiki ana o Mao, he pohaku eho loihi kana e huna ana, ua paa i ka aha, he elua kapuai kona loa, a hiki i mua o Keliiokaloa, ninau aku la ia: “Na wai ka iliili keokeo?” I mai o Keaweikekahialii: “Na Keliiokaloa ka iliili keokeo, o ka’u ka iliili eleele.” Ia wa, kokoke e pau loa na iliili eleele, alaila, make o Keaweikekahialii ia Keliiokaloa.
Olelo aku o Mao: “Ua make ia oe e Keaweikekahialii.” “Pehea ka make ana ia’u?” “Penei: Hapala ke kea, na ka ele ka ai.” I mai o Keaweikekahialii: “Kau pohaku make hahau ia.” I aku o Mao: “Hahau no au make o Keliiokaloa.” Ekolu kena ana a Keaweikekahialii. I aku o Mao: “Ina au e uhau, kokua oe ia’u?” Ae mai la o Keaweikekahialii: “Ae.” Unuhi ae la o Mao i ka eho pohaku ana, a hoomoe iho la i luna o ka hono o Keliiokaloa, a make loa iho la. Olelo mai o Keaweikekahialii: “Kupanaha oe, eia ka he pepehi kau i ke alii a make, kai no paha he konane maoli kau, aole ka.” I mai o Mao: “Aole ka ou makemake e puni o Hawaii ia kaua? Eia ka la o ko aina.”
Lawe aku la laua kanu ia Keliiokaloa, a nalo, hoi mai la a hiki i ka hale, olelo aku o Mao ia Keaweikekahialii: “E hoouna aku oe i ke kanaka i uka, e olelo aku penei, i olelo mai nei ke ’lii o Keliiokaloa. E iho aku, i hookahi alii o ke kanaka.” Mamua ae o keia hoouna ana a Keaweikekahialii i ke kanaka, ua hoomakaukau oia i na kanaka a piha ka hale, a ua olelo hoi ia lakou ina i hiki ke ’lii hookahi me ke kanaka, e pepehi a make loa. A hiki mai la ke ’lii me ke kanaka hookahi, pepehi ia iho la a make loa, pela no ka hana ana a pau loa na ’lii o Hawaii, aohe alii i koe, hookahi wale no alii i koe o Kalapanakuioiomoa.
A ike o Kalapanakuioiomoa e make ana na ’lii a pau loa, mahuka mai la ia ma ka nahele a hiki i Waipio noho, moe iho la i ka wahine kuaaina, nolaila, a hapai ka wahine, holo mai la ia a pae ma Kaluaihakoko, i Maui, pae, mai laila aku a pae ma Maunalei i Lanai, alaila, noho o Kalapanakuioiomoa. Ma keia noho ana a Kalapanakuioiomoa i Lanai, moe iho la i ka wahine i laila, noho a makaainana iho la, mahiai, pii i ka wai; pela no kona noho ana me ka ike ole o na mea a pau he ’lii ia.
A mahope, imi ia iho la ia ma Hawaii a puni; o ke kumu o keia imi ana, i loaa ka mea e laha ai na ’lii o Hawaii, a hiki i Maui, imi ia iho la, aole he loaa. A pau o Maui i ka huli ia, aole i loaa o Kalapanakuioiomoa; nolaila, hiki ka huli i Lanai, i laila loaa o Kalapanakuioiomoa.
I aku ka poe huli: “E ke ’lii, i kauoha mai o Keaweikekahialii ia oe e hoi i Hawaii, i kumu hoolaha no na ’lii.” I aku o Kalapanakuioiomoa: “Aole au e hoi aku me oe, no ka mea, ua hoohiki au i anei a make; nolaila, e hoi a hiki i Hawaii, kii aku, aia ke ’lii i Waipio kahi i noho ai, he kaikamahine na’u aia i laila kahi i noho ai.” Hoi aku la na elele i Hawaii, a hiki i Waipio, lawe ae la i ke kaikamahine a Kalapanakuioiomoa, a lilo ae la i kupuna no na ’lii o Hawaii, a malaila mai ka laha ana o na ’lii a hiki i keia la.
LEGEND OF HINAAIMALAMA.
The legend of Hinaaimalama [308] is well known throughout Hawaii, for it was Hinaaimalama who turned the moon into food and the stars into fish. This is the way the legend is told to the people even at this time of writing. We must, however, look into the story and see if it is true or not. In this legend, it is said, that it was at the land of Kahikihonuakele, [309] down in the bottom of the deep ocean, where it lies to this day, that the heroine of this legend came from, a land all in darkness, having neither sun, moon nor stars, and it was here that the parents and brothers and sisters of Hinaaimalama lived.
The parents and ancestors of Hinaaimalama were gods and they sometimes changed into the form of fishes. So in this way the gods and fishes have entered into this legend of Hinaaimalama. But the ancestors and parents of Hinaaimalama were great chiefs and chiefesses, and Hinaaimalama was very pleasant to look upon. She had no equal in all the land of her birth.
Kaiuli [310] was the husband and Kaikea [311] was the wife, both were gods taking sometimes the fish form of the paoo. [312] From these two Hinaluaikoa, [313] a girl was born. After her came Kukeapua, a boy. From these two, who lived as husband and wife, the brother taking the sister to wife, several boys and girls were born.
By Kukeapua, the husband, Hinaluaikoa the wife gave birth to: Hinaakeahi, a female; Hinaaimalama, a female; Hinapalehoano, a female; Hinaluaimoa, a female; Iheihe, a male, who sometimes turned into a rooster; Moahalehaku, a female; Kiimaluhaku, a female; Kanikaea, a female, who sometimes turned into a hen; Kipapalauulu, a male; Luaehu, a male, who sometimes turned into the fish, known as ulua. [314] The heroine of this legend was Hinaaimalama, who was the favorite child of the father’s and was his idol. She was the most beautiful of all the girls, and because of this fact, he made her queen and placed her under the strictest kapu; and her companion was her brother Kipapalauulu, [315] the one next to the youngest, therefore their father placed Kipapalauulu as the guard of Hinaaimalama. Kipapalauulu had to go wherever Hinaaimalama went, whether at bathing or at any other place, which duty the brother faithfully kept.
Having thus been placed as guard, Kipapalauulu had to give up everything else and he went on with his duty, and for a long time he faithfully followed out the order of his father; but there came a time when he became negligent and finally one day Hinaaimalama went out bathing by herself. While Hinaaimalama was bathing their father saw that Kipapalauulu was not with her, so he became very angry and called for Kipapalauulu. When Kipapalauulu came before his father, he asked him: “Say, why did you fail to keep my order?” Kipapalauulu replied: “I have been faithful to my charge and this is the only time that I did not accompany her when she went out bathing. I did not accompany her while bathing because there were always a lot of servants who attended to her, so I concluded this time not to go out with her.” The father then said: “Because you have failed in this I am going to send you away from my presence. For had you kept my order and had been faithful, you would not have done what you did this day.”
When Kipapalauulu heard that he must get away from his father’s presence, he turned to his sister, Hinaaimalama and said: “I am going, so here is your food and here is your fish.” The food was the moon and the fish were the stars. The sister then took these things and put them into a calabash, called Kipapalauulu, after her brother.
After the sister had imparted certain instructions to her brother, he proceeded to where his grandparents were living and told them of his going away because his father had banished him from his presence. After speaking about these things for a while, he asked his grandparents the way of getting out of the place to the surface of the earth, from the bottom of the sea. After his grandparents had heard what he wanted, his grandfather broke open the ocean and a crack was made from the floor of the ocean to the surface above, allowing the bright rays of the sun to reach the bottom. By this means Kipapalauulu climbed up until he arrived on the surface. Reaching the surface of the deep ocean, he looked about him and saw land, heaven, clouds, light, and a vast beyond. He then swam for the land and after a time landed at Kawaluna, a land at the outskirts of the great ocean. Konikonia was the king of Kawaluna, and he was without a wife. He was a king of very handsome appearance.
When Kipapalauulu came ashore on this island, he crawled under some canoes and slept there. He was a very comely fellow, young, of commanding appearance and ruddy complexion. While he was sleeping the king’s immediate attendant, called iwikuamoo, [316] came up to the place and saw a man with ruddy complexion sleeping under one of the canoes, and seeing that he was good, and handsome, he returned and told Konikonia. When the king’s personal attendant came in the presence of the king he told him how he had found a boy. The king then told the man to go and bring the boy to him. Upon the arrival of Kipapalauulu at the king’s house, the king took him to be his friend and from that time they lived on together.
In this living together, Kipapalauulu felt under deep obligation to the king for the kind treatment he was receiving, so he decided that he would send for his sister, Hinaaimalama, and give her to the king to be his wife. When the sister of Kipapalauulu arrived in the presence of Konikonia he immediately fell in love with her and he took her to be his wife, and they all lived in happiness together. In course of time Konikonia and Hinaaimalama had sons and daughters. Following are the names of the children. The sons: Kaneaukai, Kanehulikoa, Kanemilohai, Kaneapua, Maikoha. The daughters: Kaihukoa, Ihuanu, Ihukoko, Kaihukuuna, Kaihuopalaai.
By this and the following story we will know that some of the beings who inhabited this world were gods and some were fishes and this fact remains to this day. In this legend we will be made to understand their characters and their doings.
KAAO NO HINAAIMALAMA.
Ua olelo nui ia keia kaao ma Hawaii a puni, o Hinaaimalama ka mea nana i hoolilo ka mahina i ai a me ka hoku i ia, pela kona kaao a hiki i keia kakau ana. Nolaila, e pono e nana nui ia keia kaao ana, i maopopo ka oiaio a me ka oiaio ole. Ma keia kaao ana, ua olelo ia, o Kahikihonuakele ka aina, aia i lalo o ka moana hohonu ia aina, e waiho nei a hiki i keia la; he aina pouli, aohe la, aohe mahina, aohe hoku. A ma ia aina i noho ai na makua a me na hoahanau o Hinaaimalama.
He ’kua na kupuna a me na makua o Hinaaimalama, a he mau kino ia kekahi, a nolaila ua komo ke ’kua a me ka ia i loko o keia kaao ana o Hinaaimalama. Aka, he ’lii nui na kupuna a me na makua o Hinaaimalama, a he wahine maikai loa ia ke nana aku, aohe lua e loaa ma kona aina hanau. O Kaiuli ke kane, o Kaikea ka wahine. He mau akua laua, he paoo nae ko laua mau kino ia. Hanau o Hinaluaikoa na laua, he kaikamahine ia, mahope ona, hanau o Kukeapua he kane ia. Ia laua mai, moe pio laua, he kaikunane, he kaikuahine, na laua mai na keiki kane a me na kaikamahine.
O Kukeapua ke kane, o Hinaluaikoa ka wahine, hanau o Hinaakeahi, he wahine; Hinaaimalama, he wahine; Hinapalehoana, he wahine; Hinaluaimoa, he wahine; Iheihe, he kane, he moa ia; Moahalehaku, he wahine; Kiimaluhaku, he wahine; Kanikaea, he wahine, he moa ia; Kipapalauulu, he kane; Luaehu, he kane, he ia, he ulua.
O ka mea nona keia kaao, o Hinaaimalama ia, he punahele ia i ko lakou makuakane, he milimili, a he oi kona ui a me kona nani i ko na kaikamahine a pau o kona hanauna. A nolaila, ua hoolilo ko lakou makuakane i alii, a i mea kapu loa, a o kona hoanoho pu, o kona pokii kane, o Kipapalauulu. Nolaila, hoonoho aku ko lakou makuakane ia Kipapalauulu, i kiai; ma kahi a Hinaaimalama e noho ai, a e hele ai, e auau ai, e hana lepo ai, malaila o Kipapalauulu e kiai ai me ka malama loa.
Ma keia kauoha, ua hoolohe o Kipapalauulu a malama loa, aka, mahope poina loa ia. Nolaila hele hookahi aku la o Hinaaimalama i ka auau, a ma keia auau ana, ike mai la ko lakou makuakane, aole o Kipapalauulu i hele pu, nolaila, huhu loa iho la ia. Alaila, kahea aku la ia ia Kipapalauulu: “Ea, heaha kou mea i malama ole ai i kuu kauoha?” I aku o Kipapalauulu: “Ua hoolohe au a hiki i keia auau hookahi ana, aole au i hele pu, no kuu ike no, i na auau ana a pau loa, aole au e launa aku ana i ke ’lii, no ka mea, i ka wa e auau ai, he nui loa ka mea nana e holoi a e kawele ka ili o ke ’lii, nolaila, manao iho la au, aohe a’u hana e hele aku ai.” Alaila, pane mai la ko lakou makuakane: “No kou malama ole i ka’u kauoha, nolaila e ku oe a hele mai kuu alo aku; no ka mea, o ka hoolohe, aole e haalele i kekahi leo e like me oe.”
A lohe o Kipapalauulu i kona hookuke ia, alaila, i aku ia i kona kaikuahine alii haku, ia Hinaaimalama: “E, ke hele nei au; eia ko ai a me ko ia la, he mahina ka ai, he hoku ka ia, hoo iho la ke kaikuahine i loko o kahi ipu, o Kipapalauulu kona inoa, mamuli o ka inoa o kona kaikunane.
A pau ke kauoha a me ka olelo i kona kaikuahine, hele aku la ia, a na kupuna o lakou, hai aku la i kona hele, a me ka hookuke ana a ko lakou makuakane ia ia. Mahope o laila, nonoi aku la ia i alanui e hele ai, a e hiki ai ke pii mai i luna nei, mai lalo mai o ke kai. A pau kana olelo ana i na kupuna, ia wa, wahi ae la kona kupunakane i ka moana hohonu, a naha ae la mai ka papa ku o lalo, a ka lewa moana o luna loa. A komo iho la ka malamalama o ka la i lalo, alaila, pii mai la o Kipapalauulu a hiki i luna nei. A kau oia ma ka ili o ka moana hohonu, nana ae la ia, he aina, he lani, he ao, he malamalama, he akea, alaila, au mai la ia, a pae ma Kawaluna, he aina i ka lewa o ka moana loa. O Konikonia ke ’lii nui o Kawaluna, aohe ana wahine, he ’lii kanaka maikai loa ia.
A pae o Kipapalauulu i laila, kokolo hele mai la ia a moe ma lalo o na waa, ma keia moe ana, he maikai loa kona kino, he opiopio, he nani, a he memele maikai kona ili. Ia ia e moe ana, hele mai la ka iwikuamoo o ke ’lii, o Konikonia, a nana iho la i keia mea ula e moe ana, a ike iho la i ka maikai a me ka nani, hoi aku la a olelo ia Konikonia. A hiki aku la ka iwikuamoo i mua o Konikonia, hai aku la i na mea a pau ana i ike ai no ke keiki, alaila, kena ae la ke ’lii e kii a lawe mai. A hiki mai la o Kipapalauulu i ka hale o ke ’lii, lawe ae la oia ia ia i aikane nana, a noho iho la laua.
Ma keia noho ana, ua hilahila o Kipapalauulu no kona malama pono ia e ke ’lii e Konikonia. Nolaila, haawi aku la ia ia Hinaaimalama, i kona kaikuahine i wahine nana, a lilo ae la o Konikonia i kaikoeke nona, a noho iho la lakou. Ma keia noho ana, hanau ka Konikonia laua o Hinaaimalama. Eia ka inoa o na keiki a laua, na keiki kane, a me na kaikamahine. Na Kane: Kaneaukai, Kanehulikoa, Kanemilohai, Kaneapua, Maikoha. Na Wahine: Kaihukoa, Ihuanu, Ihukoko, Kaihukuuna, Kaihuopalaai.
Maanei e maopopo ai ia kakou, he mau akua kekahi, a he mau ia kekahi, pela no a hiki i keia la a kakou e noho nei. Nolaila, ma loko o keia hoomaka ana e maopopo ai ko lakou ano a me ka hana ana.
LEGEND OF MAIKOHA.
This was a very brave and fearless young man, and it was this man that broke the kapu poles, the sacred places of worship, the kapu insignia and all the different sacred things. Because of these doings of Maikoha, the father, Konikonia, became very angry. He was not sure which one had done this unholy thing, so he pondered deeply on how he was to find out the guilty person. After spending several days in study he decided on a certain course as follows: he procured two long poles and tied one of them on the back of the necks of all his ten children and the other he tied under the chin. He thought within himself that the one who would not cry would be the guilty one, a sure proof he thought, and he must be sent away. In applying this test, Maikoha was the one who did not cry out, all the other children cried more or less. This satisfied the father that Maikoha was the guilty one and so he was sent away, to go wherever he pleased.
Maikoha then started out and landed at Kaupo, Maui, where he made his home. Here he changed into the wauke [317] plant, which is known by this name to this day, and it was at Kaupo that this plant first grew. Because Maikoha’s body was very hairy the wauke plant is therefore the same, as we see.
After Maikoha had departed from home, his sisters came in search of him and they traveled as far as Kaupo, where they found he had already changed into the wauke plant. After they had located him they began to make a search for his navel, looking from the top of the plant to the bottom, but they were unable to find it; so a search was made of the roots, and there they found it, for Maikoha had secreted it there. Shortly after this the sisters left Maikoha in Kaupo, Maui, and they continued on their journey until they arrived in Oahu.
Upon their arrival on Oahu, Kaihuopalaai saw a goodly man by the name of Kapapaapuhi who was living at Honouliuli, Ewa; she fell in love with him and they were united, so Kaihuopalaai has remained in Ewa to this day. She was changed into that fish pond in which mullet are kept and fattened, and this fish pond is used for that purpose to this day.
When Kaihuopalaai decided to live in Ewa, her sisters proceeded on to Waianae, where Kaihukoa decided to make her home and she was married to Kaena, a man who was living at this place, a very handsome man and a chief of Waianae. So she remained in Waianae and she is there to this day. She changed into that fishing ground directly out from the Kaena Point, and the fishes that came with her were the ulua, the kahala [318] and the mahimahi. [319]
When Kaihukoa decided to stay in Waianae, the remaining sisters continued on to Waialua, where Kawailoa met Ihukoko. Kawailoa was a single man and as he fell in love with Ihukoko the two were united and they became husband and wife. Ihukoko remained here, and the fish that accompanied her from their home was the aholehole. [320]
When Ihukoko decided to remain in Waialua, the sister that was left, Kahukuuna, continued on her way until she came to Laie where she met Laniloa, a goodly man, and they lived together as husband and wife. The fish that came with her was the mullet and it too remained there to this day.
After the sisters were all married and had been living with their husbands on Oahu for some time, Kaneaukai [321] their oldest brother came in search of them. This man’s body was in the shape of a log of wood, and after he had floated on the surface of the ocean for several days, it drifted to the seashore at Kealia in Mokuleia, Kawaihapai, Waialua, where it was carried in and out by the tide. After being in this form for some time it changed into a human being and journeyed to Kapaeloa, where two old men were living.
When he approached the home of the two old men, he saw them watching an umu (oven), and after it was covered up they set out to the beach to do some fishing. After fishing for some time without success Kaneaukai called out to them: “Say, you old men, which god do you worship and keep?” The old men replied: “We are worshiping a god, but we do not know his name.” Kaneaukai then said: “You will now hear and know his name. When you let down your net again, call out, ‘Here is the food and fish, Kaneaukai,’ that is the name of the god.” The old men assented to this, saying: “Yes, this is the first time that we have learned his name.” Because of this fact, Kaneaukai is the fish god worshiped by many to this day, for Kaneaukai became their fish god, and from them others, if they so desired.
KAAO NO MAIKOHA.
He keiki koa loa ia, a he keiki makau ole, a nana i haihai na pahu kapu, na anuu, a me na puloulou, na mea kapu, a pau loa. No keia mau hana a Maikoha, huhu loa o Konikonia ko lakou makuakane. Alaila, noonoo iho la o Konikonia i kana mea e hana aku ai i kana mau keiki, a maopopo ia ia, alaila, hana iho la ia penei.
Elua kua laau loloa, hoomoe iho la ia ma ka ai o kana mau keiki he umi, hookahi kua maluna, hookahi kua malalo. O ka hoailona ma keia hana ana, ina e uwe ole kekahi keiki ma keia hana ana, alaila, nana no i kolohe, a oia ke hookuke ia. I ka hana ana pela, o Maikoha ke keiki i uwe ole, a o na keiki e ae, ua uwe lakou a pau loa, nolaila, maopopo iho la ia Konikonia, oia ke keiki nana i kalohe. Nolaila, hookuke aku la ia ia Maikoha e hele i kona wahi e hele ai.
Hele aku la o Maikoha a noho ma Kaupo i Maui, a malaila oia i lilo ai i wauke kapa a hiki i keia la, a oia wauke no ko Kaupo e ulu nei. No ka mea, o ko Maikoha kino, he ano huluhulu heuheu, e like no me ko ka wauke ano a kakou e ike nei.
Ma keia hele ana mai o Maikoha, hele mai kona mau kaikuahine e imi ia ia, a hiki lakou i Kaupo, e ku ana i laila o Maikoha ua lilo i wauke. Nana lakou i ke kino o ka wauke mai luna a lalo, aohe loaa o ka piko, aka, ua huna o Maikoha malalo o ka lepo i kona piko. Nolaila, huli iho la na kaikuahine a loaa. A haalele lakou ia Maikoha i Kaupo ma Maui, hele mai la lakou a hiki ma Oahu.
Ike aku la o Kaihuopalaai i ka maikai o Kapapaapuhi, he kane e noho ana ma Honouliuli, ma Ewa. Moe iho la laua, a noho iho la o Kaihuopalaai i laila a hiki i keia la. Oia kela loko kai e hoopuni ia nei i ka anae, nona na ia he nui loa, a hiki i keia kakau ana.
A noho o Kaihuopalaai i laila, hele aku la kona mau hoahanau a hiki ma Waianae, moe o Kaihukoa me Kaena, he kane ia e noho ana i laila. He kanaka maikai loa o Kaena, a he ’lii no hoi no Waianae. Nolaila, noho o Kaihukoa malaila a hiki i keia la, oia kela koa ma waho o ka lae o Kaena. A o na ia i hele pu mai me ia, oia ka ulua, ke kahala, ka mahimahi.
A noho ia i Waianae, hele aku kona mau hoahanau a hiki ma Waialua, loaa o Kawailoa ia Ihukoko, he kane ia, a noho iho la me ia. O ka ia i hele pu mai me Ihukoko, o ke aholehole.
A noho ia i laila, hele aku la o Kaihukuuna, a hiki i Laie, loaa o Laniloa, he kane ia, a noho iho la laua. O ka ia i hele mai me Kaihukuuna, he anae, a hiki i keia la.
A pau lakou i ka moe kane ma Oahu nei, alaila, hele mai ko lakou kaikunane mua loa, o Kaneaukai ka inoa. O kona kino he pauku laau, a pae ma ke kahakai o Kealia, ma Mokuleia, i Kawaihapai ma Waialua. Malaila kahi i lana ai, me ke kaa i uka, i kai. A mahope, hele a kino kanaka aku la o Kaneaukai, a hiki ma Kapaeloa e noho ana elua elemakule.
Ia ia i hiki aku ai i kahi o na elemakule, e kahumu ana laua; a kalua ka umu, hele aku la laua e lawaia. Ia laua e lawaia ana, aohe loaa o ka ia, nolaila, hea aku o Kaneaukai: “E na elemakule, owai ka olua akua e kaumaha nei?” I mai na elemakule: “O ke ’kua ka maua e kaumaha nei aohe loaa o ka inoa.” I aku o Kaneaukai: “Ua loaa, a i kaumaha olua, penei e olelo ai, ‘eia ka ai a me ka ia e Kaneaukai,’ oia ka inoa o ke ’kua.” Ae aku na elemakule: “Ae, akahi no a loaa ia maua ka inoa o ke ’kua.” Nolaila, hoomana ia a hiki i keia la. A ua lilo o Kaneaukai i akua lawaia no laua, a me na mea e ae, ke manao laua pela.
LEGEND OF NAMAKAOKAPAOO.