Chapter 27 of 50 · 3467 words · ~17 min read

CHAPTER II.

Waipu Prepares the Axe for Pamano’s Death.—He Is Buried in a Pile of Cane-Trash.—His Spirit-Sisters Remove the Body and Restore It to Life.—They Meet a Prophet Who Tests His Ghost Character by an Ape Leaf.—Keaka and Koolau.—At Kilu Attended by Pamano and Others, Keaka Recognizes Him by His Chant.—He Declines Relations While Kaiuli, Waipu and Koolau are Alive.—All Three Are Killed and Put Into the Oven.

This axe that Waipu was binding together was for the purpose of cutting Pamano and killing him. While Waipu was binding the handle to the axe, Pamano chanted these words:

The uplands of Kanehoa are scented with kupukupu. [368] Bind on, the hands of the waikoloa wind are binding, The waikoloa wind is the cold wind of Lihue, Withering the branches in the uplands of Waiopua, My flower I said I would string into garlands. If you have it, You would have worn it.

Waipu then stood up and began to chop Pamano with the axe, but try as he would he was unable to cut him, for his spirit-sisters Nakinowailua and Hokiolele had dulled the edge of the axe. [369] Pamano then chanted:

The pilipili is made red by the sun, Made red by love. Give me a kiss ere I go.

This chant of Pamano’s was a request to Koolau and Waipu to kiss him before he died, [370] for his sisters were going to take his life with them, for fear that their brother’s body would get disfigured, for they knew that the axe of Waipu would in time do its work and Pamano would be cut into pieces.

After Pamano was dead he was carried off to be buried in a pile of sugar-cane trash, and that night the place was guarded by watchmen. In the meantime the spirit sisters of Pamano, Nakinowailua and Hokiolele consulted together to go and get the body of their brother and remove it from the place in which it was buried. That night they proceeded to carry out their intention, but in coming to the place they found that it was being guarded, and that the guards were all awake. When they saw this, Nakinowailua showed herself in a form plainly seen by the people, whereat the watchers, in fear, all deserted the place and ran to the house. The two sisters then took up the body and departed from the place. After they had arrived at a secluded spot they worked upon the dead body of Pamano and in time brought it to life again; [371] completely restoring him to his former self. Shortly after this Pamano proceeded on a tour of sightseeing. In their travels in other lands, Pamano and his sisters, met a prophet who said that Pamano possessed the body of a ghost. And because of a violent dispute between the prophet and some of the people he procured an ape leaf and spread it out on the roadway and said to the people: “If after I spread the ape leaf on the road and he should step on it and does not tear it then the body is that of a ghost; but if it tears, then he has a human body.” In all this Pamano was aware of the test. After spreading out the ape leaf the prophet said to the people: “Now watch him.” Pamano upon coming to the ape leaf [372] stepped on it and rubbed it with his feet tearing the leaf. When the people saw that the ape leaf was torn, they turned to the prophet and told him that he was trying to deceive them. After this the prophet followed Pamano. When the sisters of Pamano saw that the prophet was following their brother, they allowed an evil spirit to enter the prophet and he became a mad man.

RELATING TO KEAKA AND KOOLAU.

Some time after this the two were to have a kilu night; so people from all parts began to come to the royal dancing hall to witness the kilu games of the chiefs.

Upon the approach of the night when the kilu was to take place, Pamano and several others came to the dancing hall. Pamano on getting into the hall went and sat within the cloak of a man who had on a very large cloak or wrapper, and there he hid himself. [373]

When the time for the commencement of the game approached Keaka came out and chanted the very meles composed and sung by Pamano. Then followed a recess. Pamano after awhile chanted from within his hiding place, the chants recited by him to Koolau while he and Keaka were in the house. While Pamano was chanting, Keaka began to make a search for the chanter, weeping at the same time, for she was aware that none knew these chants save Pamano and herself. After a time she found him. Pamano then said to her: “I will never be your husband as long as Kaiuli, Waipu and Koolau are alive. After they are dead I will live with you.” When Keaka heard this she ordered some men to start an oven; and after it was heated, the three, Kaiuli, Waipu and Koolau were all killed and put into the oven. After this Pamano took Keaka to be his wife.

KAAO NO PAMANO.

MOKUNA I.

Lilo Pamano i Mea Mele Kaulana.—Lawe Hanai ke Alii Kaiuli Iaia a Haawi i Kana Kaikamahine ia Keaka.—Kaalo ma Kona Hale, Kahea ia Oia e komo.—Hai o Koolau, Kona Hoa, i ke ’Lii.—Kau ka Olelo Make ma ka Awa Maluna o Pamano.—Oiai e Heenalu Ana; Kono Ia i ka Inu Awa.—Hoohuoi i Kona Ano.—Ia Wa Lawe Kona mau Kaikuahine-uhane i ka Ona o ka Awa, Hoomalule ia nae Oia Mahope Mai.

O Kahikinui ka aina, i Maui, o Kaipolohua ke kulanakauhale, o Lono ka makuakane o Pamano, o Kanaio ka makuahine, o Waipu ke kaikunane o Kanaio. Hanau na mua o Pamano, he mau wahine a make. O Pamano aku, oia kai ola, a nui o Pamano, ao i ka hula a me ke oli.

Kui aku la ke kaulana i ka lea, a lohe o Koolau i uka o Mokulau, e waiho la i waena konu o Kaupo. A hiki o Pamano i laila, ike mai la o Kaiuli, ke ’lii o Maui i ka maikai o Pamano, lawe ae la i keiki hookama, a lilo ae la i kaikunane no Keaka, ka Kaiuli kaikamahine ponoi. Noho alii iho la ia Maui. Eia nae ka Kaiuli olelo mua ia Pamano. “Auhea olua e a’u keiki, e hoolohe mai olua. E noho malie oe e Pamano, pela oe e Keaka. Ina i makemake olua e heenalu, e iho pololei no a hiki i ka nalu auau a hoi mai, mai komo oe e Pamano i ko Keaka hale, o make oe, pela o Keaka.”

He mea mau ia Pamano ka iho e heenalu i kai o Mokulau i na la a pau. A aia hoi i laila ko Keaka wahi i noho ai me kona kiai, o Koolau, he aikane ia na Pamano. I keia iho ana a laua i ka heenalu, loaa ka moo hihia, pau ka auau ana, kaha o Pamano ma pii me Koolau. Kahea mai o Keaka: “Kiina mai ka ia a olua.”

Na iala ke kahea ku laua nei. Mau mai la ka Keaka kahea me ka peahi. Hele laua nei a mawaho o ka pa, kahea aku: “Ho mai ka maua ia.” I mai kela: “Aohe wawae o ka ia. O olua no o na mea wawae ke kii mai,” komo laua nei a maloko o ka pa. Lekei aku o Keaka me ka ia a noho i loko o ka hale, hoolewalewa mai i ka ia, me ke kahea mai e komo aku. Hookunana laua nei me ka manao e hoi. Kahea hou kela. Lalau o Pamano loaa ka ia. Lele mai o Keaka a paa ia Pamano, papani ka puka, paa i ke pani. Ku o Koolau mawaho ma ke kala o ka hale.

Mamua ae, ua komo mua ka makemake ia Keaka no Pamano i ke kane maikai a me ka ui, a i keia hana ana pau loa kona mau iini i ka hooko ia. Ia wa kupapa laua me na kino, aole nae he moe. I aku o Pamano ia Keaka: “Ua hoohiki maua me Koolau, Ina i loaa mua ka wahine ia’u, nana e moe mamua. A pela hoi ia. Nolaila e moe e olua a noa ae, alaila, launa aku kaua.” “Ka-ha-ha! Oia wahi keiki mai lewalewa no ka a’u i malama aku nei la, o kau no ia e hoomoe mai ai ia’u, aole paha o ko’u moe aku.” I keia wa a laua ala e kamailio nei, ke kali aku nei o Koolau o ka wehe ia mai o ka puka, alaila, komo aku. No ka mea, he ua liilii ia wa. Ia wa kau aku la o Koolau:

Nani ka oiwi o Hilo i ka lehua Ke ku la i ke one i Waiolama Nani ke kino o ia laau e! he laau, Hoolaau mai ana ka ia ia’u, I loaa ka hala, kaua, paio, A paio olua e!

I mai o Pamano: “Ae, o ka’u ia e olelo ae nei, aohe ae mai.”

Kau hou mai o Koolau mahope o ka Pamano olelo ana:

Ka makani pipio lua i ka moae, Lele aku i ke kawa lele o Kaumaea, Maea ka lalo o ka wahine, A ua moku ka lelewa o Kukii i ka ino, Ke hala aku la maluna o Naunau, O Naue la hoi o maliu mai oe!

Pane mai o Pamano, o ka lua: “O ka’u ia e olelo nei aohe ae ia mai.”

Ia wa huli aku la o Koolau hoi a ko laua hale me Pamano moe. A kani ka moa mua, hoi aku la o Pamano a me Koolau moe. A ao, papio iho la o Pamano i lalo ke alo a huli papu aku la. Nana mai la o Koolau i ka uli o ka aoao o Pamano, i ke nahu ia e Keaka. (I ka poaeae la ma lalo iho.) Oli mai la.

A pa malanai Hilo Waiakea, I pa ia e ka naenae, Lulu au hala, Kuu hala pee pa kai o Waiuli, Nawai ka uli ke nahu o kou ili, Oe e huna nei ia’u la.

I aku o Pamano: “Ua ike no oe, na Keaka. Ia oe i hala mai ai, moe aku maua.”

Ia wa, pii o Koolau e hai ia Kaiuli. Ia ia nae e pii aku ana i ke alanui, nana mai o Kaiuli a hoohewahewa mai. Ninau ae la i kona poe: “Owai la keia e pii mai nei?” “O Koolau, aole ia, he mea e,” pela lakou e olelo nei. A kokoke loa o Koolau i mua o lakou, pau ko lakou haohao, ike pono mai la. Ninau mai o Kaiuli: “He kakahiaka hoi kou o ka pii ana mai.” “Ae, he manao ko’u i pii mai la, o na ’lii o kai ua hewa, ua lalau o Pamano ia Keaka, ua moe, oia au i pii mai la i lohe oukou.”

Pane ae o Kaiuli ia Waipu: “Pehea ko keiki, e ola e make?” I aku o Waipu: “E make.” “Heaha ka hala e make ai?” Pela aku o Kaiuli. “He hala, lilo ae ia i alii no Maui nei, lawe ia mai ka opeope kapa kapu, ka malo. O ka wahi o waho, o ko’u wahi kapa ia, o ka hikii, o ko’u wahi malo ia, nolaila, ua make.” Ninau mai o Kaiuli: “Heaha ka mea e make ai?” “He awa,” (pela aku o Waipu) “no ka mea o kana puni ia.” Mama ka awa, piha na umeke, na huawai, na ipukai. A pau ka awa i ka mama, ninau aku o Kaiuli ia Waipu: “Nawai e kii o Pamano?” “Nau,” Pela o Waipu.

NO PAMANO.

Maanei e kamailio iki kakou no Pamano, no kana hana mahope o ko Koolau pii ana e hai ia Kaiuli ma.

A hala o Koolau i uka, ala ae la o Pamano hopu i ka papa, a iho i ka heenalu i kai o Mokulau. I laila ia i heenalu ai a kaha ka la makai, kokoke e hoi i uka. Ku ana o Waipu mauka, pae ana ka leo: “E Pamano e! e hoi e inu i ko puni o ka awa oi wela. E ai i ka pupu o ka awa o maalili.” Lele ae la ka hauli o Pamano, i nana ae ka hana o kahi makuakane o Waipu. Ia wa, kau mai ia ianei ka halialia make, e holo ana nae keia i ka lala ma ka opi o ka nalu mawaho, maloo ka ili o ia nei i ka la. Ia ia e hee ana i ka nalu, oli mai la:

Ka makani lau awa o Hana, Ku a lanakila ka pae hala, I ke kai o Nanualele la, Kuu oili ke lele wale nei.

Pane aku o Waipu: “Hoi mai e inu i ko puni o ka awa, koekoe mai auanei.”

Pau ka holo ana a Pamano i ka lala, hoi i ka hua. Oli hou mai la o Pamano:

Kuu makuakane mai ka la hee nalu o Poloa, Mai ke koena ahiahi o Papio huli e! E huli mai! eia au la haalele ia ko la huhu, Me ko la inaina, e ike kaua!

I mai o Waipu: “Aole paha ka’u he huakai make, i kii mai nei paha au ia oe, e hoi e inu i ko puni o ka awa.” Pae o Pamano, auau i ka wai, hume ae la no i ka malo wai, kaha aku la no pii. A hiki laua i luna o Mahinui, he oioina ia, e huli la nana ia Mokulau. Ku o Pamano a nana i kai, i ke aiai mai o ke one o Huleia, oli aku la ia:

A luna au o Mahinui, Nana kuu maka i kai, Me he kapa kea la i hola ia la, Ke one i kai o Huleia, I lawe hoi au i hula, I makana olelo hoi na iala.

Kaha aku la laua nei pii, oli ana na kaikuahine unihipili, o Nakinowailua, o Hokiolele:

Kupono mau ka la i ke kua o Mahiki, Aia ma ke kaha o Kualakaina, I alakai ’na oe i ke ahupuaa, Ua hue oe au e hoole nei, Paa ka ole i ko waha nau ia.

Huli ae o Pamano a olelo aku: “U! no’u paha ka pii a ola mai au, make olua ia’u.” Kaha aku la laua nei pii a hiki i ka hale, nana aku o Pamano i ke ano o ka hale a me kanaka. Aole e like me ke ano mua, nolaila, oli aku la ia:

Kukulu ka pahu niu a ke alina ka maewaewa. He pihe aha ko luna nei e wa nei la? He pihe make, hikii mai na lima paa i ke kua, Kuu pokii e! Kuu pokii!

“Komo mai, e inu i ko puni o ka awa.” Komo aku la keia, aole wahi maloo o ka hale, ua hookele ia i ka wai a kele. Komo aku la keia a noho. Inu i ka awa, lawe na kaikuahine i ka ona, ono i ka wai. I inu aku ka hana i ka huawai, he awa, ono ka ia, i ka ai, i wehe aku ka hana i ka umeke a me ka ipukai, he awa. Oi lawe na kaikuahine i ka ona o ka awa, a ana laua, a luhi, nolaila, make o Pamano i ka ona o ka awa. Wili iho la o Pamano i ka ahu a waiho aku la. Nana no nae na maka maloko mai o ka ahu.

A ike o Waipu ua ona o Pamano i ka awa, lalau aku la ia i ke koi a hoa. (Ke ano o ia, he hikii i ka koi me ka laau i hana au kekee ia me ke kaula i hilo ia e like me ke aho.)

MOKUNA II.

Hoomakaukau Waipu I ke Koi no ko Pamano Make.—Kanu ia Oia iloko o ka Puu Aina-ko.—Lawe a Hoola Hou na Kaikuahine-uhane i ke Kino.—Hui Lakou me ke Makaula a Hoa’o ia i ke Ano o Kona Uhane ma ka Lau Ape.—Keaka ame Koolau.—I ke Kilu me Pamano ame na Poe e Ae, Ike o Keaka Iaia ma kona Mele.—Hoole i ka Pili Ana oiai e Ola Ana o Kaiuli, Waipu ame Koolau.—Pau Lakou Ekolu i ke Kiola Ia Iloko o ka Imu.

O keia koi a Waipu e hoa nei, he koi ooki no Pamano. Ia Waipu e hoa ana i ke koi, kau mai o Pamano i ke oli:

Aala kupukupu ka uka o Kanehoa la! Hoa! Hoa na lima o ka makani Waikoloa, He Waikoloa ka makani anu, o Lihue, Weli no loha ka uka o Waiopua la, Kuu pua i i ai e kui e lei, i na ia oe ke lei ia ala.

Ia wa ooki o Waipu i ke koi ia Pamano, aohe moku, no ka mea, ua hoohuli ia ka oi o ke koi e ka mana o na kaikuahine unihipili. Oia o Nakinowailua, o Hokiolele. Oli hou a Pamano:

Ka pilipili ula i ka la, I ula i ke aloha, Homai ka ihu a hele ae au.

O keia oli a Pamano, e nonoi aku ana i ka ihu o Koolau a me Waipu e honi. No ka mea, ua manao na kaikuahine e lawe i ke ola o Pamano, o ino ke kino ke loihi ke ola ana, o weluwelu i ke koi a Waipu.

A make o Pamano, lawe ia aku la e kanu ia i ka puu ainako, a kiai ia e na kanaka i ka po ana iho. O na kaikuahine o Pamano, oia o Nakinowailua, o Hokiolele. Olelo aku kekahi i kekahi e kii i ke kino o Pamano, ae mai kekahi. Ia po kii laua e lawe mai i ke kino o Pamano, a no ke ala mai o na kiai, aole i moe. Ia wa kuu o Nakinowailua, i ke ku aua ikaika loa, makau na kiai holo i ka hale.

Lalau laua nei i ke kino a lawe aku, hana laua nei a ola hou o Pamano, hoi no a like me mamua, ia wa hele o Pamano i ka makaikai. Hele o Pamano me na kaikuahine a hiki i ke kau wahi aku. (Loaa he Kaula kilokilo. Olelo ua kaula nei, he kino akua ko Pamano.) A no ka nui o ka poe hoopaapaa me ke kaula, lalau ua kaula nei i ka lau ape a hoomoe i ke alanui. Olelo ke Kaula. “I hoomoe au i ka lau ape i ke alanui, a i nahae ole, he akua. Aka, i nahae he kanaka.” Ma keia mau hana a ke Kaula ua ike o Pamano. I aku ke Kaula i na kanaka: “E nana oukou.” Hele aku la o Pamano a hiki i ka lau ape, papale ae la na wawae, a nahae iho la ka lau ape. A ike na kanaka ua nahae ka lau ape, hoole la i ke Kaula me ka olelo aku, he hoopunipuni. Ia wa hahai ke Kaula ia Pamano, a ike na kaikuahine o Pamano i ke Kaula, e uhai ana. Hookuu ia ka uhane ino maluna o ke Kaula, lilo i pupule.

NO KEAKA A ME KOOLAU.

Aia hoi, he po kilu no laua, malaila e akoakoa ai na mea a pau, e nana i ke kilu ana a na ’lii. A kokoke mai ka po e kilu ai, hiki aku la o Pamano me na kanaka i kahi kilu. No Pamano, komo aku la o Pamano i loko o kekahi kanaka me ka aahu kapa nui. A ma laila ia i huna ai ia ia iho. I ka wa kilu, oli mai la o Keaka i na oli a Pamano, a pau ia, hoomaha ka aha.

Oli aku o Pamano i loko o ka aahu kapa i na oli a Koolau i ko laua wa e noho ana me Keaka i loko o ka hale. I loko o ka wa e oli ana o Pamano, huli o Keaka me ka uwe ia Pamano. No ka mea, aohe mea i ike ia mele, o laua wale no. Pela no ka imi ana a loaa o Pamano.

I aku o Pamano ia Keaka: “Aole au e launa me oe ke ola o Kaiuli, o Koolau, o Waipu, aia a pau lakou i ka make, alaila, launa kaua.” Ia lohe ana o Keaka, hoouna ia na kanaka e hoa i umu, a-a, alaila kalua ia lakou a pau, o Kaiuli, o Koolau, o Waipu, a make lakou. Hui o Pamano me ka wahine me Keaka.

TRADITION OF KAMAPUAA.